Ibn Kajjim kaže: "Što se tiče govora o Allahu bez znanja ne postoji veći grijeh među zabranjenim stvarima kod Allaha od toga. To je temelj širka i kufra. Od te osnove potiču novotarije i zablude. Svaka zabludjela novotarija u vjeri se temelji na govoru o Allahu bez znanja...
Osnova širka i kufra je govor o Allahu bez znanja. Mušrik misli da ga onaj koga je uzeo za božanstvo mimo Allaha približava Allahu i da će mu biti zagovornik kod Njega, te da će mu riješiti njegove potrebe posredovanjem kao što to čine posrednici kod ovosvjetskih vladara. Svaki mušrik o Allahu govori bez znanja a obratno ne važi. Tako u govor o Allahu bez znanja spada nijekanje i uvođenje novotarija u Allahovoj vjeri, što predstavlja općenitiji pojam od širka. Širk je samo jedna jedinka od onoga što se iznosi o Allahu bez znanja....
Svi grijesi novotara ulaze pod ovu kategoriju. Ne može se pokajati od tog dok se ne pokaje od novotarija. A kako će se pokajati od tog onaj koji ne zna da je to novotarija ili misli da je to što radi sunnet i još podstiče i druge poziva k tome. Takav ne može otkriti svoje grijehe, za koje mu je obavezna tevba od njih, osim proučavanjem i studiranjem sunneta, ali nikada nećeš naći novotare da to čine." Završen citat. (Medaridžus-salikin, 1/378.)
Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Hurejre da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Zaista rob progovori riječ ne obraća pažnju na nju a zbog nje će biti bačen u vatru dalje nego što je do istoka,,."
Također se prenosi od Ebu Hurejre da je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista rob izgovori riječ s kojom je Allah zadovoljan, a na koju ne obraća pažnju, te mu Allah zbog nje poveća stepene. I zaista rob izgovori riječ koju Allah mrzi, ne obračajući na nju pažnju, zbog koje će biti bačen u Džehennem." Hafiz kaže: “arapski izraz u prethodnom hadisu "ma jetebejjenu ma fiha" znači da ne vodi računa o njenom značenju. To je riječ o kojoj ne razmišlja, a da razmisli o njenom značenju ne bi je izgovorio, osim u govoru i kontekstu iz kojeg proizilazi dobro...”
Šejh Izzuddin Abdusselam kaže: "To je riječ u kojoj njen vlasnik ne može razlučiti lijepo od ružnog. Otuda je čovjeku zabranjeno da govori ono što ne zna da li je lijepo ili ružno. Nevevi kaže: "Hadis postiče na čuvanje jezika zato onaj ko želi nešto reći treba dobro razmisliti o onom što želi reći prije nego to izgovori. Pa ako uvidi da je u tome korist neka ga izgovori u protivnom neka šuti" Riječi u hadisu "ne obraća na nju pažnju", u svim rivajetima spomenuta je sa harfom "kaf”. To jest, ne razmišlja o opasnosti njenog izgovaranja i o posljedicama, niti misli da za sobom povlači neku posljedicu. U tom kontekstu Uzvišeni kaže: "A vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno." Ovu predaju bilježi Malik i vlasnici Sunnena u hadisu Bilala b. Harisa Muzenija u sljedećem obliku: "Zaista neko od vas izgovori riječ s kojom je Allah zadovoljan, ne misleći da će dostići ono što će dostići, Allah mu zbog nje odredi Svoje zadovoljstvo do Sudnjeg dana." Tirmizi, Ibn Hiban i Hakim su predaju ocjenili vjerodostojnom. Isti hadis bilježi Tirmizi u lancu preko Muhammeda b. Ishaka da je rekao: "Pričao mi je Muhamed b. Ibrahim Temimi (ovaj hadis) u sljedećem. obliku: "...ne vidi u tome ništa lose pa će zbog nje padati (duboko) u vatru koliko iznosi sedamdeset godina."' Završen citat.
Iz onog što je prethodilo možemo zaključiti da je na čovjeku obaveza da analizira značenje riječi i posljedice koje za sobom povlači, te da se distancira od riječi za koje ne zna da li su lijepe i poželjne ili su ružne. Svi imamo pouku u čovjeku koji se mnogo trudio u činjenju ibadeta da bi na kraju izrekao riječ zbog koje je izgubio i dunjaluk i ahiret.
Autor knjige Ehadis kudsije kaže: "Bilježi Ebu Davud sa svojim senedom od Ebu Hurejre da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da kaže: "U Beni Israilu su bila dva čovjeka, pobratima, jedan od njih dvojice je činio grijehe a drugi se trudio u činjenju ibadeta. Onaj što se trudio u ibadetu neprestano je gledao onog drugog u grijehu pa mu reče: "Prestani." Pa mu onaj reče: "Ostavi me tako ti mog Gospodara, zar si ti poslan da nad mnom bdiješ?" Onaj mu reče: "Tako mi Allaha, Allah ti neće oprostiti", ili "Allah, te neće uvesti u Džennet." Pa su usmrćeni i sastavljeni kod Gospodara svjetova. Allah reče onom koji se trudio u ibadetu: "Da li si me poznavao i da li si nad onim što je kod mene imao nadmoć. Onda reče onom grjesniku: "Idi i uđi u Džennet mojom milošću." A onom drugom reče: "Odvedite ga u vatru."
Osnova ovog hadisa se nalazi u Muslimovom Sahihu. Ebu Hurejre kaže: "Tako mi Allaha izgovorio je riječ kojom je upropastio i dunjaluk i ahiret." Komentator kaže: "Upropastio je dunjaluk pa su mu poništena dobra djela oko kojih se mnogo trudio, radi kufra u koji je upao." Otuda Allah, dželle še'nuhu, kaže: "Onaj ko zaniječe iman njegova djela će biti poništena..." Upropastio je ahiret tako da za svoja djela neće dobiti sevapa i nagrade. Zbog toga je zaslužio da mu se kaže: "Odvedite ga u vatru." Postoji mogućnost da se, kako kaže Nevevi, pod riječima "odvedite ga u vatru" misli na vječnost u vatri, ako je uradio djelo kufra pa makar to bilo samo srcem. A postoji mogućnost da se pod tim misli na njegovo kažnjavanje u vatri, onako kako se kažnjavaju vjernici grješnici kako bi se na taj način očistili od grijeha. Jer je dotični čovjek učinio veliki grijeh zbog toga što je izrekao, po njemu, siguran propis da Allah neće oprostiti onom grjesniku niti će ga uvesti u Džennet." Završen citat. (Fethul-bari, knjiga Rikak, 11/314-318)
Ovaj rob koje si mnogo trudio u ibadetu je volio dobro a mrzio zlo. Iz te mržnje prema zlu je i kritikovao dotičnog, tako da nije obraćao pažnju na odnos prema svom bratu. On je nastojao da istakne Allahovo pravo ali je izgovorio riječ za koj nije znao koliko uzrokuje Allahovu srdžbu a koja mu je uništila i dunjaluk i ahiret. Pitamo se da li nakon ovoga ima veće pouke i poruke?
Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara uzvišenog Arša da mene i muslimane zaštiti od ružnih riječi i da nam svima podari lijep završetak. Amin.
.
