1. Proslavljanje mevluda spada u izmišljene novotarije u vjeri o kojima Allah nije objavio nikakvoga dokaza. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ga nije propisao ni govorom ni djelom, ni potvrdom, a on je naš uzor i naš vođa.
„Ono što vam dadne Poslanik to uzmite, a što vam zabrani ostavite! “ (El-Hašr, 7)
„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab,21)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u ovu našu vjeru uvede nešto što nije od nje, to mu se odbacuje.“
2. Ispravne i upućene halife, a sa njima i ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu proslavljali mevlud niti pozivali na njegovu proslavu. Oni su najbolji pripadnici Ummeta poslije njihovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o ispravnim halifama kaže:
-„Pridržavajte se moga Sunneta i sunneta ispravnih i upućenih halifa poslije mene. Svojim se očnjacima za njih prihvatite. Čuvajte se izmišljenih stvari, jer je svaka izmišljena stvar novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu.“(Ebi Davud, 4607; Tirmizi, 2676)
3. Proslavljanje mevluda je običaj onih koji su zastranili i zalutali. Fatimije - šije su prve uvele proslavljanje mevluda i Abidijj- uni u četvrtom hidžretskom stoljeću. Pripisivali su se Fatimi, radij-Allahu anha, nepravedno i lažno, i iz potvore, a u suštini su Židovi. Rečeno je da su bili medžusije, a također je rečeno da su bili ateisti.
(Tenbihu uli ebsari, El šejh Salih Seid es-Suhejmi, 232; El ibdai fi medar el
ibtidai, El šejh Ali Muhfaz, 251).
Da li pametan musliman može slijediti rafidije-šije, i njihove običaje koji su u suprotnosti sa Uputom Vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
4. Allah, Azze ve Dželle, je upotpunio vjeru i kaže u prijevodu znače-nja ajeta:„Danas sam vam vjeru vašu usa-vršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.“ (El-Maide, 3)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je dostavio vjeru na jasan način. Iza sebe nije ostavio ni jedan put koji vodi u Džennet, a udaljava od Vatre, a da ga nije pojasnio Ummetu. Poznato je da je naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji vjerovjesnik, pečat svih vjerovjesnika i poslanika i najpotpunijeg dostavljanja poslanice i savjetovanja Allahovih robova.
Da je proslavljanje mevluda dio vjere s kojom je zadovoljan Allah, Azze ve Dželle, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga činio tokom svoga života i preporučio bi ga za svoj Ummet.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
-„Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da njegova dužnost nije bila da uputi na ono najbolje što on za njih zna i da ih upozori na zlo koje za njih zna.“ (Muslim, Kitabu imare, 1473/2,1844)
5. Iz uvođenja ovih novotarskih mevluda shvata se kao da Allah Uzvišeni nije upotpunio vjeru ovom Ummetu, pa je stoga, navodno, potrebno uspostaviti ono čime bi se vjera upotpunila. Također, shvata se da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, navodno nije dostavio ono što je bilo potrebno da dostavi Ummetu, sve dok nisu došli novotari iz zadnjih generacija uvodeći u Allahov Šerijat ono što On nije dozvolio i tvrdeći da ih to približava Allahu. Nema sumnje da u ovome leži velika opasnost i suprostavljanje Allahu, Azze ve Dželle, i Njegovom Poslaniku, alejhi sellam. Allah, Azze ve Dželle, upotpunio je vjeru i usavršio Svoju blagodat nad Svojim robovima.
6. Učenjaci Islama, valorizatori (koji provjeravaju vjerodostojnost nečega), jasno su osudili mevlude i upozorili na njih, radeći po dokazima iz Kur’ana i Sunneta koji upozoravaju na novotarije u vjeri i naređuju slijeđenje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i upozoravaju na suprostavljanje Poslaniku riječju, djelom ili postupkom.
7. Proslavljanje mevluda ne ostvaruje ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nego se ljubav očituje putem njegovog slijeđenja, prakticiranja njegovog Sunneta, i pokornošću njemu.
-„ Reci: Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je.” (Ali Imran, 31)
Ovaj ajet se naziva „ ajet iskušenja “, jer su ljudi tvrdili da vole Uzvišenog Allaha, pa je On, Azze ve Dželle, objavio ovaj ajet. Onaj ko se poziva na ljubav prema Allahu, moramo pogledati u njegovo djelo. Ako bude slijedio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda je iskren, a u suprotnom laže..
8. Proslavljanje Vjerovjesničkog mevluda i njegovo činjenje praznikom je vid oponašanja Židova i kršćana u njihovim praznici- ma. Zabranjeno nam je da se s njima poistovjećujemo i da ih slijedimo. (Iktidau essiratil musteqim, Ibn Tejmijje, 614/2; Zadul mead, Ibn Kajjim, 95/1)
9. Pametan čovjek neće biti obmanjen mnoštvom ljudi koji proslavljaju mevlud u raznim islamskim krajevima.
Istina se ne prepoznaje po brojnosti onih koji je prakticiraju, nego se prepoznaje po šerijatskim dokazima.
„Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili, oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore.“ (El-En’am, 116)
„A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.“ (Jusuf,103)
„A malo je zahvalnih među robovima Mojim.“ (Sebe,13)
10. Postoji šerijatsko pravilo koje kaže: vraćanje onoga u čemu se ljudi razilaze na Allahovu Knjigu i Sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše.“ (En-Nisa, 59)
„A u čemu god se vi razišli, presuda za to u Allaha je.“ (Šura, 10)
Nema sumnje da onaj koji se vrati u pogledu proslavljanja mevluda, Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, naći će da Allah naređuje slijeđenje Vjerovjesnika, alejhi sellam.
„Ono što vam dadne Poslanik to uzmite, a što vam zabrani ostavite!“ (El-Hašr, 7)
Uzvišeni pojašnjava da je upotpunio vjeru i usavršio blagodat nad vjernicima.
Također naći će da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio proslavljanje mevluda, da ga nije činio i da ga nisu činili ni njegovi ashabi. Time se zna da proslavljanje mevluda nije od vjere, nego da je uvedena novotarija.
11.
Utemeljeno je da musliman posti ponedjeljak, ako to želi, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o postu ponedjeljkom, pa je rekao: „To je dan u kome sam rođen, dan u kome sam poslan kao Poslanik.“, ili je rekao „Dan u kome mi je došla Objava.“ (Muslim, Kitabu sijam, 819/2,1162)
Znači, propisano je uzimanje uzora u Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, postom ponedjeljka a ne proslavljanje njegovog rođenja, mevluda.
12. Praznik mevluda većinom nije lišen različitih zala i neispravnosti. To se može vidjeti iz posmatranja mevluda, a neki od ovih grijeha ćemo navesti za primjer, a ne da bi ih sve nabrojali:
1. Većina ilahija, kasida i hvalospjeva, koje pjevaju oni koji slave mevlud nije lišena tj., u sebi ima izraza širka, te pretjerivanja i pretjeranog uzdizanja kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio rekavši:
„Nemojte me prekomjerno uzdizati kao što su kršćani neograničeno uzdizali sina Merjeminog. Ja sam samo Njegov rob. Nego recite: Allahov rob i Njegov Poslanik.“
(El Buhari, Kitabu el-enbija, 171/4, 3445)
2. Na većini proslava mevluda dešavaju se i druge zabrane, kao što je miješanje muškaraca i žena, pjesma i upotreba instrumenata, te konzumiranje opojnih sredstava.
Nekada se desi i veliki širk, tako što se traži pomoć od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili drugih vjerovjesnika. Potcjenjuje se Allahova, Azze ve Dželle, Knjiga, puši duhan na mjestima učenja Kur’ana. Uspostavljaju se halke iskrivljenog zikra u džamijama za vrijeme mevluda, uz podizanje glasova pjevača i uz jak pljesak vođe zikra. Sve je to neutemeljeno i bidat je, prema konsenzusu učenjaka, sljedbenika Istine. (El ibdai fi medar el ibtidai, El šejh Ali Muhfaz, 251-257)
3. Dešavaju se ružna djela na proslavama Vjerovjesnikovog rođendana, tako što neki ustaju prilikom spomena njegovog rođenja iz počasti i respekta prema njemu i uvjerenja da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvuje mevludu, tj., na njegovom mjestu okupljanja.
Zato pozdravljajući ga izražavajući mu dobrodošlicu. (‘dobro nam doš’o hej mili gostu’). Ovo je najveća neistina i najružnije neznanje. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, neće izaći iz svoga kabura prije Sudnjega dana, niti ima kontakta ni sa jednim čovjekom, ne prisustvuje njihovim okupljanjima, nego će boraviti u svom kaburu sve do Sudnjega dana. Njegova duša je u najvišim Ilijjinima kod njegovog Gospodara u Kući počasti.
(Et-tahzir minel bid’a,Adulazziz Abdullah ibn Baz, 13)
Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
-„Vi ćete, poslije toga, pomrijeti, a zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti.” (El-Muminun, 15-16)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ja sam prvak Ademovog potomstva na Sudnjem danu, prvi nad kojim će se rascijepiti kabur, prvi zalagač (šefadžija) i prvi kome će se zalaganje primiti.“
(Muslim, Kitabu el fedail, 1782/4, 2278)
Ovo je ajet i časni hadis. Sve što je u ovom značenju od ajeta i hadisa ukazuje da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a i drugi mrtvi neće izaći iz svojih kaburova sve do Sudnjeg dana.
Učenjak Abdul-Aziz ibn Abdullah ibn Baz, Allah mu se smilovao, kaže. „Ovo je činjenica oko koje su svi muslimanski učenjaci izrazili saglasnost i nema među njima razilaženja.“
(Et-tahzir minel bid’a, Adulazziz Abdullah ibn Baz, 14; El ibdai fi medar el ibtidai, El šejh Ali Muhfaz, 250-258).
