Pokajanje novotara

Nema sumnje da je novotarija opasnija od grijeha. Kada se grijesi sastave kod jednog čovjeka i on bude ustrajan u njima, unište ga. Novotarija više uništava od grijeha, kao što je rekao Sufjan Es-Sevri:„Novotarija je draža Iblisu od grijeha. Od grijeha se može pokajati, od novotarije se ne može pokajati.“ (Šerh es-sunneh, El Begavi, 216/1) (zato što je grijeh ružan i zdrave ga duše odbacuju makar nakon izvjesnog vremena, dok novotariju onaj koji je čini smatra lijepom, pa kako da se od nje pokaje.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: „Značenje njihovih riječi „Od novotarije se ne može pokajati.“, jeste da novotar uzima vjeru koju Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu propisali. Njemu je uljepšano njegovo djelo i on ga smatra dobrim, sve dok ga vidi dobrim neće se od njega pokajati, jer uslov pokajanja jeste da se zna da je počinio loše djelo kako bi se pokajao od njega i da je ostavio dobro koje mu je naređeno kao obavezno ili pohvalno. Sve dok svoje djelo vidi dobrim i on je loš u isto vrijeme i neće se pokajati.“

Zatim kaže: „Međutim, pokajanje je moguće tako što će ga Allah uputiti i voditi sve dok mu se ne očituje Istina, kao što je Uzvišeni uputio nevjernike i munafike, te grupacije sljedbenika novotarija i zablude.“ Također, on kaže: „Ko kaže da se pokajanje novotara apsolutno ne prima, počinio je ružnu pogrešku.“
(Medžmu’u fetava Šejhul-islam Ibn Tejmijje, 9-10/10., 685/11)


Šejhul-islam Ibn Tejmijje je protumačio hadis o uskraćivanju pokajanja onome ko čini novotariju na sasvim jasan način, a Allahu pripada zahvala. Od Enesa, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je uskratio pokajanje svakom novotaru.“ (Et-Taberani, 62/8,4713; Albani sahih Silsile, 154/4,1620)

Značenje ovog hadisa je pojašnjeno prethodnim govorom Ibn Tejmijje. Nema sumnje da šerijatski tekstovi tumače jedni druge. Allah, Azze ve Dželle, je pojasnio Svojim robovima da prima pokajanje pokajnika kada se ustegnu od svojih zlodjela, pokaju i odluče da se više na njeg ne vrate, i vrate prava onima kojima i pripadaju, ako postoje. Allah Uzvišeni, nakon spomena mnogobožaca, ubica i bludnika i prijetnje poniženjem kaže, u značenju prijevoda ajeta:
„.. osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i milostiv je.“ (El-Furkan, 70)

„ Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje.“(Ta-ha, 82)

„Reci:’O robovi Moji, koji ste protiv sebe u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.“
(Ez-Zumer, 53)

„ A ko učini kakvo zlo, ili prema sebi nasilje učini, a zatim Alla-ha moli da mu oprosti, naći će da Allah prašta i da je milostiv!“ (En-Nisa, 110)

Ovo pokajanje je blagodat za onoga ko se pokaje iz reda ateista, nevjernika, mnogobožaca, novotara i sličnih počinilaca grijeha pod uslovom da se upotpune uslovi pokajanja, a Allahu pripada zahvala.