1. 'Ilm (znanje), tj. poznavanje njihovog značenja i onog šta se njima potvrđuje, a šta negira.
2. Jeqīn (ubjeđenje), koji je u stvarnosti potpunost znanja o ovim riječima, ubjeđenje koje negira sumnju.
3. Ihlās (iskrenost), koji je suprotan širku.
4. Sidq (istinoljubivost), koji je suprotan laži i koji negira nifāq.
5. Mehabbe (ljubav) prema ovim riječima i prema svemu onome na što one upućuju i radovanje tome.
6. Inqijād (izvršavanje onoga što ove riječi zahtjevaju), tj. činjenje svih obaveznih djela čisto radi Allāha i traženje
Njegovog zadovoljstva.
7. Qabūl (prihvatanje) suprotan odbijanju
Dokazi za ove uslove iz Qur'āna i sunneta
Dokazi za 'Ilm (znanje):
Riječi Uzvišenog:
''Znaj da nema drugog boga osim Allāha!'' (Muhammed, 19)
Također riječi:
''Osim onih koji istinu priznaju, onih koji znaju...'' (ez-Zuhruf, 86)
Tj., priznaju i svjedoče da nema istinskog božanstva mimo Allāha, a srcem znaju ono što su riječima posvjedočili.
Dokaz iz sunneta je hadīth zabilježen u ''Sahīhu'' od 'Uthmāna, Allāh bio zadovoljan njime, da je rekao:
''Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi ve sellem: ''Ko umre znajući da nema istinskog božanstva mimo Allāha – ući će u Džennet.''''
Dokaz za Jeqīn (ubjeđenje):
Riječi Uzvišenog:
''Pravi vjernici su samo oni koji u Allāha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allāhovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!'' (el-Hudžurāt, 15)
Iskreno vjerovanje uslovljeno je nesumnjanjem nakon vjerovanja. Onaj ko sumnja je od munāfiqā.
Bilježi se od Ebī Hurejre, Allāh bio zadovoljan njime, da je rekao: ''Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi ve sellem: ''Svjedočim da nema istinskog boga osim Allāha i da sam ja Allāhov Poslanik. Neće Allāh sresti Svoga roba sa ovim svjedočenjem, ne sumnjajući u njega, a da ga neće uvesti u džennet.'' '' Hadīth je potvrđen, prenešen u ''Sahīhu''.
U drugom rivājetu stoji: ''Neće Allāh sresti Svoga roba sa ovim svjedočenjem, ne sumnjajući u njeg, a da rob bude spriječen od ulaska u džennet.''
Također Ebū Hurejre u dužem hadīthu, između ostalog, prenosi sljedeće: ''Koga sretneš iza ovog zida da srcem svjedoči da nema istinskog božanstva mimo Allāha, ubjeđen u to što govori, obraduj ga džennetom.''
Dokaz za Ihlās (iskrenost):
Riječi Uzvišenog:
''Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allāhu!'' (ez-Zumer, 3)
Također riječi:
''A naređeno im je da se samo Allāhu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera.'' (el-Bejjine, 5)
Ebū Hurejre, Allāh bio zadovoljan njime, prenosi vjerodostojan hadis, zabilježen u ''Sahīhu'' od Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da je rekao: ''Najsretniji (čovjek) mojim šefā'atom biće onaj koji kaže: 'Lā ilāhe illAllāh', čisto srcem ili dušom.''
'Utbān ibn Mālik, Allāh bio zadovoljan njime, prenosi od Allāhovog Vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da je rekao: ''Allāh je zabranio vatri onoga koji kaže 'Lā ilāhe illAllāh', želeći time Allāhovo lice.'' Hadīth je prenešen u ''Sahīhu''.
Dva ashāba prenose da je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao: ''Ko iskreno, iz srca, kaže: 'Lā ilāhe illAllāhu wahdehu la šerike leh, lehul-mulku we lehul-hamdu we huwe 'alā kulli šej'in qadīr', iskreno svjedočeći srcem i svojim jezikom – Allāh će radi tih riječi otvoriti nebo i pogledati onoga koji ih je izgovorio od stanovnika Zemlje. A koga Allāh pogleda, dā mu što je tražio.'' Hadīth je zabelježio en-Nesā'ī u djelu ''El-Jewmu wel-Lejle''.
Dokaz za Sidq (istinoljubivost):
Riječi Uzvišenog:
''Elif-Lām-Mīm. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allāh sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.'' (el-'Ankebūt, 1.-3)
Također, riječi Uzvišenog:
''Ima onih koji govore: 'Vjerujemo u Allāha i Sudnji dan', ali oni nisu vjernici. Oni nastoje da prevare Allāh i one koji vjeruju, a ne varaju (drugoga) do sami sebe, ali to ne osjećaju. U njihovim srcima je bolest, a Allāh njihovu bolest još povećava. Njima pripada bolna patnja zato što lažu.'' (el-Beqare, 8.-10)
Mu'ādh ibn Džebel prenosi od Allāhovog Vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da je rekao: ''Ko god posvjedoči, iskreno iz srca, da nema istinskog boga osim Allāha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik – Allāh će ga zaštititi od vatre.'' Hadīth je prenesen u dva ''Sahīha''.
Dokaz za Mehabbe (ljubav):
Riječi Uzvišenog:
''Ima ljudi koji su mjesto Allāha kipove prihvatili, vole ih kao što se Allāh voli, ali pravi vjernici još više vole Allāha. A da znaju mnogobošci da će onda kada dožive patnju – svu moć samo Allāh imati i da će Allāh strahovito kažnjavati...'' (el-Beqare, 165)
Također riječi:
''O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allāh će, sigurno, mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allāhovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allāhov dar, koji On daje kome hoće – a Allāh je neizmjerno dobar i zna sve.'' (el-Mā'ide, 54)
Prenosi se od Enesa, Allāh bio zadovoljan njime, da je rekao: “Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem:
''Osjetit će slast īmāna kod koga se nađe troje, da najviše voli Allāha i Njegovog Poslanika, da voli nekog čisto radi Allāha i da mrzi povratak u kufr nakon što ga je Allāh iz njega izbavio, kao što mrzi da bude bačen u vatru.''
Hadīth je potvrđen u ''Sahīhu''.
Dokaz za Inqijād (pokornost):
Riječi Uzvišenog:
''I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć pritjeći.'' (ez-Zumer, 54)
Također riječi Uzvišenog:
''Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allāhu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrāhīmovu, vjeru pravu? – A Ibrāhīma je Allāh uzeo za prijatelja.'' (en-Nisā', 125)
Također riječi:
''Onaj ko se sasvim preda Allāhu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu (tj. za 'Lā ilāhe ilAllāh'). Allāhu se na koncu sve vraća.'' (Luqmān, 22)
Također riječi:
''Ne, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.''
(en-Nisā', 65)
Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: ''Niko neće potpuno vjerovati dok ne budu njegovi prohtjevi slijedili ono s čim sam došao.'' U ovome se ogleda vrhunac pokornosti.
Dokaz za Qabūl (Prihvatanje):
Riječi Uzvišenog Allāha:
''I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: 'Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.' 'Zar i onda' – govorio bi on – 'Kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?' A oni bi odgovarali: 'Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!' I Mi smo ih kažnjavali, pa vidi kako su skončali oni koji su poslanike u laž ugonili.'' (ez-Zuhruf, 23-25)
Kaže Uzvišeni:
''Kad im se govorilo: 'Samo je Allāh Bog!' – oni su se oholili i govorili: 'Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika?' '' (es-Saffāt, 35. i 36)
Ebū Mūsā, Allāh bio zadovoljan njime, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao: ''Primjer upute i znanja s kojim me je Allāh poslao je kao primjer obilne plodne kiše koja pada na zemlju. Plodna zemlja upije kišu i iz nje, po tom, izraste ispaša i mnoga trava. Nepropusna zemlja zadrži tu kišu. Njome se ljudi koriste za piće, napajanje i navodnjavanje. Krševita zemlja ne zadrži vodu niti iz nje izraste kakvo rastinje. Takav je i primjer onih koji su razumjeli Allāhovu vjeru, kojima je koristilo ono s čim me je Allāh poslao, pa oni nauče i druge poduče i primjer onih kojima to nije koristilo, koji nisu prihvatili Allāhovu uputu s kojom sam poslat.'' Hadīth je prenesen u ''Sahīhu''.
.
