-„Čuvajte se uvedenih stvari, jer je svaka uvedena stvar novotarija, a svaka novotarija je zabluda.“ (Ebi Davud, 201/4,4607; Tirmizi, 44/5,2676)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također kaže: „Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje to mu se odbacuje.“
A u predaji od Muslima stoji: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa onim na čemu smo mi,ono mu se odbacuje.“ (Muttefekun alejhi, El Buhari, 222/3,2697; Muslim, 1343/3,1718)
Oba hadisa ukazuju da je svaka uvedena stvar u vjeri novotarija i da je svaka novotarija zabluda i da se odbacuje. Novotarije u ibadetima su zabranjene. Međutim, zabrana se razlikuje shodno vrsti novotarije.
Od njih su neke nevjerstvo (kufr), kao što je kruženje oko kaburova iz približavanja onima koji u njima leže, te prinošenje žrtava i zavjetovanje kaburovima, dozivanje onih koji su u kaburovima, traženje pomoći od njih. Ovdje spadaju i izreke ekstremnih džehmija, mu’tezila i rafidija - šija.
Neke od njih su sredstva i put do širka, kao što je izgradnja turbeta na kaburovima, te namaz i dova kod kaburova.
Neke od tih novotarija su od ostalih grijeha, kao što je novotarija celibata, posta uz stajanje na suncu, kastriranje s ciljem prekidanja strasti i slično.
(Kitabu tevhid, Salih el Fevzan, 82)
Imam Eš-Šatibi spominje da grijeh novotara nije na jednom stepenu, nego na različitim stepenima, a ta različitost dolazi iz nekoliko aspekata, prema sljedećem poretku:
1. s obzirom da li se novotar predstavlja da čini idžtihad ili se povodi za nekim.
2. povezanost novotarije sa jednom od nužnih stvari, a to su vjera, život, čast, razum i imetak, ili nešto drugo.
3. da li novotar prikriva novotariju ili je javno propagira.
4. da li poziva u nju ili ne poziva.
5. da li se bori protiv sljedbenika Sunneta ili ne bori.
6. s obzirom da li je novotarija iz osnove ili je postala promje-nom propisanog.
7. da li je novotarija jasna ili komplicirana.
8. da li je novotarija nevjerstvo (kufr) ili nije.
9. da li ustrajava u novotariji ili ne ustrajava.
Pisac, Imam Eš-Šatibi, pojašnjava da se ovi stepeni razlikuju i u grijehu shodno stepenu novotarije. Pojašnjava da su neki stepeni ovih novotarija zabranjeni a neki pokuđeni. Svojstvo zablude stalno je vezano za novotariju i obuhvata sve njene vrste.
(El Itisam, Imam Eš-Šatibi, 216-224/1, 530/2)
Nema sumnje da se novotarije dijele shodno njihovim stepeni-ma u grijehu i to na tri dijela:
1. Očito nevjerstvo.
2. Jedan od velikih grijeha.
3. Jedan od manjih grijeha.
A mala novotarija ima svoje uslove:
1. da se stalno ne čini, jer ustrajnost u njenom činjenju čini je velikom novotarijom u pogledu njenog počinioca.
2. da ne poziva u nju, zato što se time uvećava grijeh jer se mnogo postupa po njoj.
3. Da se ne čini na mjestima okupljanja ljudi niti na mjestima gdje se uspostavljaju Sunneti.
4. Da malu novotariju ne smatra malom ili prezrenom, jer se na takav način potcjenjuje. Potcjenjivanje grijeha je veće od samog grijeha.
Ime zablude obuhvata ove sve tri podjele, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svaku novotariju nazvao zabludom. To obuhvata novotariju koja izvodi iz Islama i novotariju koja čovjeka čini grješnikom, svejedno bila ona velika ili mala.
(El Itisam, Imam Šatibi, 551,559/2,517/2,539/2,516/2)
Ima i onih koji su podijelili novotarije prema podjeli pet isla-mskih propisa, pa su rekli: ‘Jedan dio novotarija je vadžib, drugi je zabranjen, treći je mendub, četvrti mekruh i peti proizvoljan’. Međutim, ova podjela je suprotna riječima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,: „Svaka izmišljena stvar je novotarija, a svaka novotarija je zabluda.“ (Ebi Davud, 201/4,4607; Tirmizi, 44/5, 2676)
Imam Eš-Šatibi odbacio je ovu podjelu nakon što ju je spome-nuo, a i onoga koji je zastupa. Odgovor je, da je ova podjela izmišljena i nema šerijatskog argumenta. Čak je i sama kontradiktorna, jer u suštini novotarija nema šerijatskog dokaza, niti iz šerijatskih tekstova niti iz pravila Šerijata. Da postoji dokaz za nju iz Šerijata za obaveznost, pohvalnost, dozvoljenost onda ne bi ni postojala novotarija. Tako bi djelo novotarije ulazilo pod propis općenitih djela koja su naređena, ili u kojima je dat izbor. Spajanje pojmova da su te stvari novotarije i da postoje dokazi za njihovu obaveznost, pohvalnosti ili dozvoljenost je spajnje dvije kontradiktorne stvari. Što se tiče pokuđenih (mekruh) i zabranjenih (haram) novotarija, to se može prihvatiti iz aspekta što su novotarije, a ne iz nekog drugog aspekta. (El Itisam, Eš Šatibi, 246/1)
