Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je o njima rekao:“Usitinu su najgori ljudi dvoličnjaci ,koji jednima dolaze sa jednim licem a drugima sa drugim “
Takođe je veoma često upozoravao na njih rekavši: “Ono čega se najviše bojim za moj ummet je svaki krasnorječiv licemjer“ , t.j. onaj koji je elokventan,rječit ,govornički uvjerljiv.
Omer ibnul Hattab je u jednoj predaji rekao:“Tri stvari uništavaju islam: skretanje učenjaka, licemjer koji se raspravlja Kur'anom i vladari koji su u zabludi.“
Licemjeri su saglasni da se razdvoje od Objave. Oni su jednoglasni u ostavljanju upućivanja po njoj:
فَتَقَطَّعُوا أَمْرَهُمْ بَيْنَهُمْ زُبُرًا ۖ كُلُّ حِزْبٍ بِمَا لَدَيْهِمْ فَرِحُونَ
«A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda» (El-Mu'minun, 53.);
يُوحِي بَعْضُهُمْ إِلَىٰ بَعْضٍ زُخْرُفَ الْقَوْلِ غُرُورًا
«...Koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli...» (El-En'am, 112.).
Zato su opisani kao:
وَقَالَ الرَّسُولُ يَا رَبِّ إِنَّ قَوْمِي اتَّخَذُوا هَٰذَا الْقُرْآنَ مَهْجُورًا
«...Narod moj ovaj Kur'an izbjegava!» (El-Furkan, 30.).
Znamenjima Allahove vjere su podučavana njihova srca, ali ih ona nisu naučila. Oronule su škole tih znamenja, ali ih oni nisu održavali. Nestalo je zvjezdanog svjetla u njihovim srcima koje oni nisu oživjeli. Ukazalo se njihovo sunce u trenutku kad se nadvila tama njihovih mišljenja i ideja, pa ga oni nisu vidjeli. Ne prihvatiše Allahovu Uputu sa kojom je Allah slao Svoje vjerovjesnike. Prema njoj ni glavu svoju ne podigoše. Smatrali su nevažnim što su se od Allahove upute okrenuli ka svojim mišljenjima. Tekstove Objave su svrgli sa pozornice stvarnosti, odvajajući ih od principa ubjeđenja. Protiv tih tekstova su poveli bespoštedni rat, služeći se nevaljalim komentarom (te'vilom), govoreći: "Šta mi imamo od pukog značenja riječi koje nam ništa ne koriste u ubjeđenju?" Dovoljno nam je ono što smo zatekli od islama kod kasnijih muslimana. Oni su bolje razumjeli tekstove nego prvi muslimani. Bolje su poznavali metod argumentacije i dokazivanja. One prije njih je nadvladala neprosvjećenost i čistota njihovih prsa. Oni se nisu posvetili definiranju principa raspravljanja, nego su sve svoje potencijale usmjerili ka činjenju naredbi i ostavljanju zabrana. Metod kasnijih muslimana je znaniji i mudriji, a metod prvih musliman je neuk, ali ispravniji.
Crv sumnje i strasti je napao i uništio njihova srca. Loše namjere su nadvladale njihove želje i nakane, te su ih pokvarile do te mjere da su ih bacile u propast. Oni koji su spoznali Allaha su, u ovom slučaju, nemoćni ljekari:
فِي قُلُوبِهِمْ مَرَضٌ فَزَادَهُمُ اللَّهُ مَرَضًا ۖ وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ بِمَا كَانُوا يَكْذِبُونَ
«Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu» (El-Bekare, 10.).
Sluh njihovog srca je opteretila gluhoća, pa ona ne čuju onoga koji ih poziva u vjerovanje. Na očima njihove spoznaje je gusta koprena, pa one ne mogu vidjeti neosporne kur'anske istine. Jezici su im nijemi na istinu te njima i ne govore. Uzvišeni o njima kaže:
صُمٌّ بُكْمٌ عُمْيٌ فَهُمْ لَا يَرْجِعُونَ
«Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste» (El-Bekare, 18.).
Licemjerne osobe na sebi imaju znakove po kojima se mogu prepoznati. Na njih je jasno ukazano u Kur'anu i sunnetu. Oni su jednostavni onima koji ih dobro prostudiraju, onima kojima je data pronicljivost vjerovanja. Pokreće ih, tako mi Allaha, želja da ih drugi ljudi vide (rijaluk). To je najružniji položaj (mekam) koji može čovjek zauzeti, a lijenost ih je usporila u činjenju naredbi Milostivog. Zbog toga im je srčana iskrenost (ihlas) postala teška. Opisujući ih Uzvišeni je rekao:
وَإِذَا قَامُوا إِلَى الصَّلَاةِ قَامُوا كُسَالَىٰ يُرَاءُونَ النَّاسَ وَلَا يَذْكُرُونَ اللَّهَ إِلَّا قَلِيلًا
«Kad ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu» (En-Nisa, 142.).
Svaki od njih je poput ovce između dva stada koja se jednom primakne ovom, a drugi puta onome stadu i nikad se ne ustabili samo u jednoj skupini. Oni stalno stoje između dvije skupine. Pomno posmatraju koja je jača i prihvatljivija. U tom smislu Uzvišeni je rekao:
مُذَبْذَبِينَ بَيْنَ ذَٰلِكَ لَا إِلَىٰ هَٰؤُلَاءِ وَلَا إِلَىٰ هَٰؤُلَاءِ ۚ وَمَنْ يُضْلِلِ اللَّهُ فَلَنْ تَجِدَ لَهُ سَبِيلًا
«Neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi - ti nećeš naći načina da ga na Pravi put uputiš» (En-Nisa, 143.).
Pažljivo prate razvoj događaja koji se vezani za sljedbenike sunneta i Kur'ana. Ako im pobjeda od Allaha dođe, kažu: "Pa, zar mi nismo bili sa vama?" Zaklinjući se Allahom da je tako, javno eksponiraju svoje vjerovanje (iman). Ako, pak, neprijatelji Kur'ana i sunneta budu imali određeni dio sreće u pobjedi, kažu: "Zar ne znate da je ugovor bratstva među nama još važeći i da smo mi rodbinski blizu jedni drugih?" Ko želi da ih dobro upozna, neka nauči njihove karakteristike iz govora Gospodara svjetova o njima. Poslije toga mu neće trebati više nikakav dokaz. U tom kontekstu Uzvišeni kaže:
الَّذِينَ يَتَرَبَّصُونَ بِكُمْ فَإِنْ كَانَ لَكُمْ فَتْحٌ مِنَ اللَّهِ قَالُوا أَلَمْ نَكُنْ مَعَكُمْ وَإِنْ كَانَ لِلْكَافِرِينَ نَصِيبٌ قَالُوا أَلَمْ نَسْتَحْوِذْ عَلَيْكُمْ وَنَمْنَعْكُمْ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ ۚ فَاللَّهُ يَحْكُمُ بَيْنَكُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ ۗ وَلَنْ يَجْعَلَ اللَّهُ لِلْكَافِرِينَ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ سَبِيلًا
«One koji iščekuju šta će biti s vama: pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: 'Zar nismo bili uz vas?' A ako sreća posluži nevjernike, onda govore njima: 'Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika?' Na Sudnjem danu Allah će vam svima presuditi! A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike» (En-Nisa, 141.).
Ko ih sluša, oduševi se njihovom slatkorječivošću i blagošću. Allaha uzimaju za svjedoka za laži i pokvarenosti nataložene u njihovim srcima. Vidiš ih kako pored istine spavaju, a pored neistine su na nogama. Uzmi njihov opis iz Svetog (el-Kuddus) i Mirnog (es-Selam) govora:
وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يُعْجِبُكَ قَوْلُهُ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَيُشْهِدُ اللَّهَ عَلَىٰ مَا فِي قَلْبِهِ وَهُوَ أَلَدُّ الْخِصَامِ
«Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici» (El-Bekare, 204.).
Naredbe upućene njihovim sljedbenicima sadrže sav haos država i ljudi. Njihovim zabranama je obuhvaćeno sve ono u čemu je boljitak ovog i onog svijeta. Neke od njih ćeš sresti u skupini vjernika na namazu, u spominjanju Allaha (zikru), u skromnom životu (zuhdu) i u nastojanju da razumiju šta je ispravno (idžtihadu) ali:
وَإِذَا تَوَلَّىٰ سَعَىٰ فِي الْأَرْضِ لِيُفْسِدَ فِيهَا وَيُهْلِكَ الْحَرْثَ وَالنَّسْلَ ۗ وَاللَّهُ لَا يُحِبُّ الْفَسَادَ
«Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered» (El-Bekare, 205.).
Ako im sudiš po jasnoj Objavi, naći ćeš ih kako prema tome imaju odbojnost. Kad ih pozoveš na suđenje prema Allahovoj Knjizi i Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu, vidiš ih kako se od toga okreću. Kad bi se mogao uvjeriti u njihovu stvarnost, uočio bi između nje i Upute ogromnu razliku. Vidio bi tu stvarnost posve zakrenutom od Objave:
وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ تَعَالَوْا إِلَىٰ مَا أَنْزَلَ اللَّهُ وَإِلَى الرَّسُولِ رَأَيْتَ الْمُنَافِقِينَ يَصُدُّونَ عَنْكَ صُدُودًا
«Kad im se kaže: 'Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika!' - vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću» (En-Nisa,61.).
Njihova zakletva dolazi ispred njihovog govora, makar se i ne osporavalo ono što su rekli. Zato što znaju da srca vjernika nisu spokojna sa njihovim riječima. Svoj govor zakletvom osiguraju od lošeg mišljenja i otkrivanja onoga što u sebi skrivaju. I oni koji sumnjaju, isto tako, lažu i zaklinju se da bi ih onaj koji ih sluša ubrojao u iskrene ljude:
اتَّخَذُوا أَيْمَانَهُمْ جُنَّةً فَصَدُّوا عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ ۚ إِنَّهُمْ سَاءَ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
«Oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju, pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju!» (El-Munafikun, 2).
Teško njima! Pojavili su se u pustinji sa karavanom vjernika. Uvidjevši da je put dalek, a teškoća velika, predomisliše se i nazad se vratiše. Mislili su da će uživati u lagodnom životu i ugodnom snu u svojim kućama. U tome nisu osjetili uživanje, niti su iskoristili ugodni san. Kakvo će biti njihovo stanje na Sastanku? Znali su ono šta su potom zanijekali! I radili su kako su radili nakon što su jasno odredili i vidjeli istinu:
ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ آمَنُوا ثُمَّ كَفَرُوا فَطُبِعَ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ فَهُمْ لَا يَفْقَهُونَ
«To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvataju» (El-Munafikun, 3.).
Oni su ljudi najljepših tijela, najbritkijeg jezika, najprefinjenije rječitosti, ali i najpokvarenijeg srca i najslabije humanosti. Oni su poput povaljanih šupljih debala, bez ploda, počupanih iz zasada i prislonjenih uza zid da ga čuvaju od obrušavanja na slučajne prolaznike:
وَإِذَا رَأَيْتَهُمْ تُعْجِبُكَ أَجْسَامُهُمْ ۖ وَإِنْ يَقُولُوا تَسْمَعْ لِقَوْلِهِمْ ۖ كَأَنَّهُمْ خُشُبٌ مُسَنَّدَةٌ ۖ يَحْسَبُونَ كُلَّ صَيْحَةٍ عَلَيْهِمْ ۚ هُمُ الْعَدُوُّ فَاحْذَرْهُمْ ۚ قَاتَلَهُمُ اللَّهُ ۖ أَنَّىٰ يُؤْفَكُونَ
«Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje, a kad progovore, ti slušaš riječi njihove; međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?!» (El-Munafikun, 4.).
Namaz odgađaju do njegovog zadnjeg vremena. Sabah-namaz klanjaju sa izlaskom, a ikindiju sa zalaskom sunca. Namaz obavljaju poput gavrana koji kljuca. To je namaz tijela, ali ne i namaz srca. U njemu se osvrću kao lisica koja zna da je proganjaju i traže. Ne klanjaju u džema'atu. Ako i klanjaju, onda je to u kućama ili u dućanima.
Kad sljedbenike Kur'ana i sunneta zadesi zdravlje, pobjeda i ljepota, to im bude mučno i teško. Ako ih zadesi patnja ili iskušenje, kojima se očiste od grijeha ili im se oproste grijesi, to ih obveseli i učini presretnim, kao što to veli Uzvišeni:
إِنْ تَمْسَسْكُمْ حَسَنَةٌ تَسُؤْهُمْ وَإِنْ تُصِبْكُمْ سَيِّئَةٌ يَفْرَحُوا بِهَا
«Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se» (Ali-Imran, 120.).
Allahu je mrska njihova pokornost zbog pokvarenosti njihovih srca i neispravnosti njihovih namjera (nijeta). Njome ih je pritisnuo i zadržao na jednom mjestu. Allah mrzi njihovu blizinu pokraj Sebe zbog njihove naklonosti prema Njegovim neprijateljima. Zbog toga ih je protjerao i udaljio od Sebe. Oni su svoje glave okrenuli od Njegove Upute, pa se i On okrenuo od njih. Učinio ih je nesretnim, a
ne sretnim. Po pravdi im je presudio presudom poslije koje se ne mogu nadati uspjehu, osim ukoliko postanu pokajnici. Uzvišeni Allah kaže:
وَلَوْ أَرَادُوا الْخُرُوجَ لَأَعَدُّوا لَهُ عُدَّةً وَلَٰكِنْ كَرِهَ اللَّهُ انْبِعَاثَهُمْ فَثَبَّطَهُمْ وَقِيلَ اقْعُدُوا مَعَ الْقَاعِدِينَ
«Da su imali namjeru poći, sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadržao, i bi im rečeno: 'Sjedite sa onima koji sjede'» (Et-Tevba, 46.).
Potom Allah spominje mudrost zbog koje im je otežano činjenje dobra i zbog koje su protjerani i udaljeni sa Njegovih vrata. Ona u sebi sadrži blagost i sreću za Allahove miljenike (evlije).
Najmudriji kaže:
لَوْ خَرَجُوا فِيكُمْ مَا زَادُوكُمْ إِلَّا خَبَالًا وَلَأَوْضَعُوا خِلَالَكُمْ يَبْغُونَكُمُ الْفِتْنَةَ وَفِيكُمْ سَمَّاعُونَ لَهُمْ ۗ وَاللَّهُ عَلِيمٌ بِالظَّالِمِينَ
«Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nasilnike» (Et-Tevba, 47.).
Teškim im se učiniše tekstovi, pa ih zamrziše. Dosadi im njihovo nošenje, pa ih spustiše sa svojih pleća i pobacaše. Promače im čuvanje sunneta, pa ih zapostaviše. Tekstovi Kur'ana i sunneta im se učiniše napornim, pa im odrediše pravila kojim ih podrediše i tako ih odbaciše. Ali, Allah obori njihove zavjese, otkri njihove tajne i navede ih kao primjer ljudima. Dobro znaj, kad god nestane jedna njihova skupina, druga je naslijedi. Allah je Svojim miljenicima (evlijama) spomenuo i pojasnio njihova svojstva kako bi prema njima bili oprezni, i rekao:
ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ كَرِهُوا مَا أَنْزَلَ اللَّهُ فَأَحْبَطَ أَعْمَالَهُمْ
«Zato što ne vole ono što Allah objavljuje, i On će djela njihova poništiti» (Muhammed, 9.).
Skrivali su tajne svoga licemjerstva, ali ih je Allah obznanio na crtama njihovih lica i na omaškama njihovog jezika. Zbog licemjerstva ih je Allah žigosao znakovima koji nisu skriveni onima koji su obdareni pronicljivošću i vjerovanjem. Mislili su da će se prikrivanjem nevjerovanja i pokazivanjem vjerovanja spasiti od detaljne i kritičke analize. Kako!? Vama je sve to otkrio Kritičar Koji sve vidi,:
أَمْ حَسِبَ الَّذِينَ فِي قُلُوبِهِمْ مَرَضٌ أَنْ لَنْ يُخْرِجَ اللَّهُ أَضْغَانَهُمْ
وَلَوْ نَشَاءُ لَأَرَيْنَاكَهُمْ فَلَعَرَفْتَهُمْ بِسِيمَاهُمْ ۚ وَلَتَعْرِفَنَّهُمْ فِي لَحْنِ الْقَوْلِ ۚ وَاللَّهُ يَعْلَمُ أَعْمَالَكُمْ
«Zar oni bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove na vidjelo neće iznijeti? A da hoćemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ćeš ih poznati po načinu govora njihova. - A Allah zna postupke vaše» (Muhammed, 29.-30.).
Kako će biti kad budu sakupljeni na Dan susreta, kad se Allah Uzvišeni jasno pokaže Svojim robovima i kad (Njegova) potkoljenica bude otkrivena? Kad budu pozvani da lice na tlo pred Gospodara svjetova spuste, oni to neće moći, kao što to veli Uzvišeni:
خَاشِعَةً أَبْصَارُهُمْ تَرْهَقُهُمْ ذِلَّةٌ ۖ وَقَدْ كَانُوا يُدْعَوْنَ إِلَى السُّجُودِ وَهُمْ سَالِمُونَ
«Oborenih pogleda i sasvim poniženi bit će nevjernici - a bili su pozivani da licem na tlo padaju dok su živi i zdravi bili» (El-Kalem,43.).
Kako će im biti kad budu sakupljeni ispred sirat-ćuprije, koja je tanja od dlake, a oštrija od sablje, mračne i klizave, koju će preći samo onaj koji bude imao svjetlo da njime osvijetli mjesto na koje će stati svojim stopalima? Ljudima će se podijeliti svjetla. Oni će se razlikovati po brzini prelaska preko nje. Vidljivo svjetlo će biti dato vjernicima, kao što im je kroz namaz, zekat, hadždž i post bilo dato svjetlo i na ovome svijetu. Kad stignu na sredinu mosta, vjetar će zapuhati na svjetlo licemjera i utrnuti svjetiljke u njihovim rukama. Zastat će izgubljeni, nemoćni da ga pređu. Između njih i vjernika će se postaviti zid sa vratima. Postavit će se prepreka između naroda i ključeva. Strana vrata okrenuta prema vjernicima je milost, a strana okrenuta prema nevjernicima je kazna i patnja. Dozivat će skupinu vjernika koji su prije njih krenuli, čija će svjetla daljinom, zvijezda svjetliti. Čovjeku koji ih bude posmatrao učinit će se blizu:
انْظُرُونَا نَقْتَبِسْ مِنْ نُورِكُمْ
«...Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!..» (El- Hadid, 13.).
Kako bismo uspjeli preći ovaj tjesnac? Svjetla su nam pogašena, a danas nema prelaska bez svjetla:
قِيلَ ارْجِعُوا وَرَاءَكُمْ فَالْتَمِسُوا نُورًا
«..Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite!..» (El-Hadid, 13).
Tamo gdje se dijele svjetla, daleko bio od svakoga stajanja na ovom strašnom stajalištu! Kako smo zaslužili stajanje na ovome tjesnacu, pitat će se. Hoće li na ovome putu neko bilo kome pružiti svoju ruku pomoći? Hoće li se danas prijatelj osvrnuti za prijateljem? Licemjeri će vjernike podsjećati na međusobno zajedništvo i prijateljstvo na ovom svijetu, kao kad stranac podsjeća stanovnika jedne države na zajedničko im druženje na putu. Zar nismo bili sa vama, postili kao i vi, namaz obavljali kao i vi, Kur'an učili kao što ste ga i vi učili, milostinju kao i vi udjeljivali, hadždž kao i vi obavili? Šta je to što nas je danas rastavilo, pa vi bez nas prođoste? Naravno da je tako, odgovorit će im; vi ste se pretvarali da ste sa nama, a u svojoj nutrini ste bili sa svakim nepravednim i pakosnim nevjernikom. Opisujući ih Uzvišeni kaže:
وَلَٰكِنَّكُمْ فَتَنْتُمْ أَنْفُسَكُمْ وَتَرَبَّصْتُمْ وَارْتَبْتُمْ وَغَرَّتْكُمُ الْأَمَانِيُّ حَتَّىٰ جَاءَ أَمْرُ اللَّهِ وَغَرَّكُمْ بِاللَّهِ الْغَرُورُ
فَالْيَوْمَ لَا يُؤْخَذُ مِنْكُمْ فِدْيَةٌ وَلَا مِنَ الَّذِينَ كَفَرُوا ۚ مَأْوَاكُمُ النَّارُ ۖ هِيَ مَوْلَاكُمْ ۖ وَبِئْسَ الْمَصِيرُ
«...Ali ste se pritvornošću upropastili, i iščekivali ste, i sumnjali ste, i puste želje su vas zavaravale, dok nije došla Allahova odredba, a šejtan vas je o Allahu obmanuo. Nikakva otkupnina se danas od vas neće primiti, a ni od onih koji nisu vjerovali; vatra će biti prebivalište vaše, ona baš vama odgovara, a užasno je ona boravište!» (El-Hadid, 14.-15.).
Nigdje kraja njihovom opisu. Onoga što nije spomenuto o njima, tako mi Allaha, mnogo je više od onoga što je rečeno o njima. Zbog njihove brojnosti na Zemlji i u utrobama kabura, umalo da cijeli
Kur'an bude sav o njima. Nema komadića Zemlje na kome nema i njih, kako vjernici ne bi osjećali osamljenost na putevima. Poremetili bi im razloge postojanja, divljač i zvijeri bi ih razderali po pustim mjestima.
Huzejfe čuvši jednog čovjeka kako kaže: "Moj Allahu, uništi licemjere!", reče mu: "Sine moga brata, da uništi licemjere, vi biste podivljali po putevima od pomanjkanja prolaznika!"
Tako mi Allaha, strah od licemjerstva je kidao srca prvih muslimana zbog njihovog znanja o njegovoj preciznosti, značaju, pojedinostima i općenitosti. Njihove crne misli o samima sebi su bile takve da su se pribojavali kako su i sami u skupini licemjera (munafika). Omer,radijallahu anhu,Huzejfi je rekao: "Huzejfa, zaklinjem te Allahom, je li ti Poslanik spomenuo moje ime sa njihovim?" "Nije", odgovori mu. "Poslije tebe, nikome neću njegovo stanje kod mene reći".
Ibn ebi Mulejkeh kaže: "Poznavao sam trideset ashaba Muhammeda i svi su se pribojavali licemjerstva u sebi. Nijedan od njih nije rekao daje njegovo vjerovanje ravno vjerovanju Džibrila i Mikaila". Ovu predaju spominje Buharija, kao i predaju El-Hasana el-Basrija: "Od licemjerstva je siguran samo licemjer, a boji ga se samo vjernik".
Spominje se da je jedan ashab u dovi molio: "Gospodaru moj, kod Tebe tražim zaštitu od poniznosti licemjerstva". Rečeno mu je: "Šta je to poniznost licemjerstva?" "To je", reče on, "da vidiš tijelo kako od straha drhti, a srce ne drhti".
Tako mi Allaha, srca pojedinih ljudi su ispunjena vjerovanjem i ubjeđenjem. Njihov strah od licemjerstva je ogroman. Zbog toga je njihova briga teška. Mnogo je i onih čije vjerovanje ne prelazi njihova grla, a oni tvrde da im je vjerovanje isto kao i Džibrilovo i Mikailovo.
Plod licemjerstva sazrijeva na dvjema biljkama: biljci laži i biljci dobrog djela učinjenog radi ljudi (rijaluka). Te biljke se napajaju sa dva izvora: izvora slabe pronicljivosti (besireta) i izvora slabe odlu-čnosti (azimeta). Kad se upotpune ove četiri stvari, korov licemjerstva se proširi i ustali. Ali, taj korov je na rubu nagete obale prema kojoj se kreće bujica. Kad licemjeri ugledaju bujicu istine kako se na njih obrušava na Dan razotkrivanja tajni, spuštanja zastora, oživljenja onih koji su u grobovima i kad iziđe na vidjelo ono što je u srcima, tada će onima čija je roba bila licemjerstvo postati jasno da su sva njihova postignuća bila samo varljivi privid.
U tom smislu Uzvišeni veli:
وَالَّذِينَ كَفَرُوا أَعْمَالُهُمْ كَسَرَابٍ بِقِيعَةٍ يَحْسَبُهُ الظَّمْآنُ مَاءً حَتَّىٰ إِذَا جَاءَهُ لَمْ يَجِدْهُ شَيْئًا وَوَجَدَ اللَّهَ عِنْدَهُ فَوَفَّاهُ حِسَابَهُ ۗ وَاللَّهُ سَرِيعُ الْحِسَابِ
«...Kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe - a zateći će da ga čeka kraj njega Allahova kazna i On će mu potpuno isplatiti račun njegov jer Allah veoma brzo obračunava» (En-Nur, 39.).
Srca licemjera su prema činjenju dobra nezainteresirana, a tijela su im prema njima pohotna. Razvrat je rasprostranjen svuda oko njih. Kad čuju istinu, srca im budu prema njoj gruba, a kad prisustvuju nevaljalosti ili budu svjedocima bestidna govora, srca im zatrepere, a uši pomno slušaju.
Ovo su, Allaha mi, jasni znakovi licemjerstva, pa ih se čuvaj, čovječe, prije nego što te smrt zadesi. Ako se obavežu, ne ispune. Kad obećaju, iznevjere. Ako kažu, lažu. Kad ih se pozove na pokornost, zastanu. Kad im se kaže: «Dođite onome što je Allah objavio Poslaniku», osjećaju odvratnost. A kad ih prohtjevi pozovu svojim ciljevima, pohitaju im i odu. Čuvaj se njih i njihovih prohtjeva, poniženja i propasti. Ne drži čvrstim ono što su na sebe preuzeli, ne budi siguran u njihova obećanja jer oni u njima lažu i suprotno njima postupaju. Uzvišeni veli:
وَمِنْهُمْ مَنْ عَاهَدَ اللَّهَ لَئِنْ آتَانَا مِنْ فَضْلِهِ لَنَصَّدَّقَنَّ وَلَنَكُونَنَّ مِنَ الصَّالِحِينَ
فَلَمَّا آتَاهُمْ مِنْ فَضْلِهِ بَخِلُوا بِهِ وَتَوَلَّوْا وَهُمْ مُعْرِضُونَ
فَأَعْقَبَهُمْ نِفَاقًا فِي قُلُوبِهِمْ إِلَىٰ يَوْمِ يَلْقَوْنَهُ بِمَا أَخْلَفُوا اللَّهَ مَا وَعَدُوهُ وَبِمَا كَانُوا يَكْذِبُونَ
«Ima ih koji su se obavezali Allahu: 'Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivaćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri!' A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se - a oni ionako glave okreću. I nadovezao im je On na to licemjerstvo u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu)> (Et-Tevba, 75.-77.).
Medaridžu-salikin - Ibnul-Qajjim
