'The path of the righteous man is beset on all sides with the iniquities of the selfish and the tyranny of evil men. Blessed is he who in the name of charity and good will shepherds the weak through the valley of darkness, for he is truly his brother's keeper and the finder of lost children. And I will strike down upon those with great vengeance and with furious anger those who attempt to poison and destroy my brothers. And you will know that my name is the Lord when I lay my vengeance upon thee.'
U prijevodu:
„Put pravedna čovjeka sa svih strana napada nepravda sebičnih i tirana. Blagoslovljen bio onaj koji u ime milosrđa i dobrote nemoćne vodi kroz doline mračne. Jer on je čuvar brata svoga i nalaznik djece izgubljene. Tako ću se strašno osvetiti kaznama jarosnim onima što braću moju otrovati i uništiti pokušaju. I kad im se osvetim, znat će da sam ja Jahve!“ (hebr. Jahve – Onaj koji sve oživljava; المحيى - Al-Muhyi – Onaj koji oživljava je jedno od 99 Allahovih imena koje se spominje u surama 7:158, 15:23, 30:50, 57:2.
يُحْيِي وَيُمِيتُ “On život i smrt daje” (57:2.)
Uzvišeni Allah kaže:
أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ خَرَجُوا مِنْ دِيَارِهِمْ وَهُمْ أُلُوفٌ حَذَرَ الْمَوْتِ فَقَالَ لَهُمُ اللَّهُ مُوتُوا ثُمَّ أَحْيَاهُمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ لَذُو فَضْلٍ عَلَى النَّاسِ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَشْكُرُونَ
Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od smrti, iz zemlje svoje pobjegli - a bijaše ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!", a poslije ih je oživio. Allah je, zaista dobar prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje! (El-Bekare, 243.)
Muhammed ibn Ishak prenosi od Wehba ibn Munebbiha, da je Kalib ibn Jofna, kada je nakon Jošu'a umirao, za svog nasljednika među Izraelćanima odredio Hezekijela ibn Buzija ibn el-Adžuza, a to je, kako je do nas doprlo, onaj što je činio dovu ljudima koje Allah spominje u Kur'anu.
“Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od smrti, iz zemlje svoje pobjegli - a bijaše ih na hiljade.“"
Ibn Ishak kaže: "Pobjegli su od kuge i sklonili se na jednoj uzvišici gdje im je Allah naredio da pomru, pa su svi do jednog pomrli. Životinje nisu prilazile njihovim tijelima. Nakon dugo vremena pored njih je naišao Hezekijel alejhi selam, zastao i zamislio se nad njima. Iznenada je čuo glas: "Bi li volio da vidiš kako ih Allah oživljava?" Odgovorio je da bi, pa mu je naređeno da pozove kosti da se oblože mesom i da se živci međusobno spoje. To je po Allahovom naređenju i uradio, pa su se ljudi uspravili, svi složno izgovarajući tekbir.
Esbat prenosi od Es-Sudejja, on od Ebu Malika, on od Ebu Saliha, on od Ibn Abbasa, a Murre od ibn Mes'uda i od još nekih ashaba, da su u pogledu riječi Uzvišenog:
Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od smrti, iz zemlje svoje pobjegli - a bijaše ih na hiljade.
Allah im je rekao: 'Pomrite!", a poslije ih je oživio rekli: "Jedno naselje prema Wasiti, po imenu Dawwurdan, zadesila je kuga, pa je većina njegovog stanovništva pobjegla i nastanila se van grada. Većina onih koji su ostali u naselju su pomrli, a ostali su ostali živi, tako da ih sve ukupno nije puno pomrlo. Kada je kuga prošla, u naselje su se vratili oni koji su bili pobjegli, pa su im oni koji su bili ostali, rekli: "Ovi su bili odlučniji od nas! Da smo i mi postupili kao oni, svi bismo preživjeli. Zato ćemo, ako se kuga ponovo pojavi, i mi izaći s njima!" Kada se ona ponovo pojavila, svi su pobjegli, a bilo ih je trideset i nekoliko hiljada i nastanili se u jednoj prostranoj dolini. Jedan melek s vrha, a drugi sa dna doline povikase: "Pomrite!", pa su pomrli i tijela su im tu ostala sve dok pored njih nije naišao vjero vjesnik po imenu Hezekijel, koji je, kad ih je ugledao, zastao i zamislio se nad njima, skupljajući usne i savijajući prste. Allah mu je u tom momentu objavio: "Bi li da ti pokažem kako ih oživljavam?" "Bih", odgovorio je.
Zapravo, on je upravo bio razmišljao kako je Allah moćan nad njima. Zatim mu je rečeno: "Pozovi ih!", pa je povikao: "O kosti, Allah vam naređuje da se sastavite." Na to su se kosti počele sastavljati dok nije došla svaka na svoje mjesto i formirale kosture. Zatim mu Allah naredi da poviče: "O kosti, Allah vam naređuje da se obložite mesom." Na to su se one zaodjele u meso i odjeću u kojoj su pomrli, a po tijelima je kružila krv. Zatim mu je ponovo rečeno da ih zovne, pa ih je pozvao: "O tijela, Allah vam naređuje da ustanete!", pa su se uspravila." (Bilježi et-Taberi u svom Tarihu 1/448/Mearif)
Esbat kaže: "Mensur prenosi od Mudžahida da su tijela kada su oživljena, rekla: - Slava i hvala pripada samo Tebi, Gospodaru. Nema boga osim Tebe! Zatim su se proživljeni vratili svojim sunarodnjacima svjesni da su bili umrli. Na licima im je bila mrtvačka boja. Svaka odjeća koju bi obukli, brzo bi se habala. Tako je bilo sve dok nisu pomrli, kada im je za to došao određeni rok."
Od Ibn Abbasa se u jednoj predaji prenosi da ih je bilo četiri, a u drugoj osam hiljada. Od Ebu Saliha se prenosi da ih je bilo devet hiljada, dok se u trećoj predaji od Ibn Abbasa kaže da ih je bilo četrdeset hiljada.
Od Se'ida ibn Abdulaziza se prenosi da su oni bili stanovnici Ezreata.
Ibn Džurejdž navodi da je Ata' rekao: "Ovo je samo jasan primjer." Tj. jasan primjer iz koga se izvodi da'se od sudbine ne može pobjeći. Međutim, stav većine učenjaka je da se ovo ipak desilo stoje i ispravnije.
Buharija, Muslim i Imami Ahmed navode od Ez-Zuhrije, on od Abdulhamida ibn Abdurrahmana ibn Zejda ibn el-Hattaba, on od Abdullaha ibn el-Harisa ibn Newfela, a on od Abdullaha ibn Abbasa, daje Omer ibn el-Hattab jednom krenuo prema Šamu, pa kada je došao do Serga, sreo se sa emirima (komandantima) vojske, Ebu Ubejdetom ibn el-Džerrahom i njegovim drugovima, pa su ga obavijestili da se kuga pojavila u Šamu.
Zatim se citira njegov razgovor sa muhadžirima i ensarijama i njihovo neslaganje o kugi. Zatimje Omeru prišao Abdurrahman ibn Awf, koji je zauzet nekim poslom zakasnio, pa mu rekao: "I ja o tome nešto znam. Čuo sam Allahovog Poslanika da je rekao: - Ako se (kuga) pojavi u vašem mjestu, nemojte ga, ako ste se u njemu zatekli, napuštati i bježati, a ako čujete da se u drugom mjestu pojavila, nemojte tamo ići" Omer se tada zahvalio Allahu i otišao.
Imam Ahmed navodi: "Hadždžadž i Jezid el-Mufti su nam pričali, da su čuli od Ibn Ebi Zi'ba, on od Ez-Zuhrije, on od Salima, a on od Abdullaha ibn Amira ibn Rebi'a, da je Abdurrahman ibn Awf ispričao Omeru, dok je bio u Šamu, da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:
"Ovom bolešću su već kažnjavani narodi prije vas. Zato kada čujete da se pojavila u nekom mjestu, ne idite u njega, a ako čujete da se pojavila u mjestu u kome ste vi, nemojte iz njega izlaziti i bježati." On zatim kaže: "Na to se Omer vratio iz Sama." Hadis sličan ovom navode i Buharija i Muslim od Malika, a on od Ez-Zuhrije.
Ibn Ishak kaže: "Ne zna se koliko je Hezekijel živio među Izraelćanimi Kada je Hezekijel umro, Izraelcani su zaboravili na zavjet dat Allahu, pa su počeli činiti velike grijehe, između ostalog i obožavati kipove. Jedan od kipova, kojeg su obožavali, bio je kip "Bal". Zatim im je Allah poslao Ilijasi ibn Jasina ibn Fenhasa ibn el-Ajzara ibn Haruna ibn 'Imrana.
Muhammed ibn Ishak navodi da je čuo, da je Wehb ibn Munebbih rekac "Zatim im je, nakon Ilijasa, poslan bio El-Jese' ibn Uhtub."
