Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: "...hvala Allahu, a što se tiče njegovih, sallallahu alejhi ve selleme, riječi: "Svako dijete se rađa u fitri (prirodnoj vjeri), pa ga roditelji učine židovom, kršćanom ili medžusijom." Ispravno je da se radi o prirodi na kojoj su stvoreni ljudi, a to je priroda islama. To je priroda u kojoj ih je stvorio na dan kada je rekao: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" To je fitra selameta ili spasa od neispravnih ubjeđenja a prihvatanja ispravnog akaida. Suština islama se ogleda u predanosti samo Allahu, a ne nekome drugom, što je i značenje riječi 'la ilahe illallah'. U tom pogledu Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je naveo primjer pa kaže: "Kao što životinja rađa (fizički) sposobno i potpuno mladunče, da li se dešava da ga rodi sakato bez djelova tijela?" Objasnio je da je ispravnost srca od mahana poput ispravnosti tijela, te da je mahana nešto što nastaje kasnije. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ijada b. Himara da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, prenoseći od svog Gospodara rekao: "Ja sam Moje robove stvorio u čistoj vjeri (ar. hunefae), pa su ih zaveli šejtani te su im zabranili ono što sam im dozvolio i naredili im da Meni širk čine, u stvarima o kojima im nisam spustio dokaz."
Zbog toga je poznato mišljenje imama Ahmeda da kada djetetu umre jedan od roditelja koji su kafiri, dijete se tretira kao musliman, jer je nestalo stvari koja je uzrokovala obaveznu promjenu u odnosu na osnovu fitre. Prenosi se od njega i od Ibn Mubareka da su rekli: "Rađa se u onome za šta je stvoren od sreće i nesreće." Ovaj govor se ne suprostavlja onom prvom. Dijete se rađa u fitri. Allah, dželle še'nuhu, je znao da će on kasnije uznevjerovati tako da će neminovno ići onim putem koji mu je zapisan u glavnoj knjizi. Kao što se životinja rađa zdrava i sposobna a Allah, dželle še'nuhu, je znao da će osakatiti... Da bi rekao(tj. Ibn Tejmijje): "To što se rađaju u fitri-prirodnoj vjeri, ne znači da prilikom rođenja nose ubjeđenja islama u djelima, jer kada nas Allah izvadi iz stomaka naših majki mi ne znamo ništa, međutim naše srce i volja su čisti i spremni za prihvatanje istine. Samo to stanje po sebi je islam, tako kada bi čovjek ostao u takvom stanju bez negativnih uticaja i promjena ne bi bio ništa drugo do musliman. Ovo je naučna i praktična snaga iz koje proizilazi islam, sve dok mu se nešto ne suprostavi. Eto to je fitra - prirodna vjera, u kojoj su stvoreni ljudi."
( Medžm u' fetava, 4/245) Završen citat.
Kažem: Pogledaj, Allah ti se smilovao, riječi šejhul-Islama koji kaže da fitra na kojoj su stvoreni ljudi predstavlja ahd-ugovor, te da je Allah svaku dušu stvorio sklonom ka prihvatanju istine, Čistom od neispravnih vjerovanja i ubjeđenja, te kada bi ljudi ostali u ovoj fitri - bez promjena, bili bi muslimani. Iz ovoga možemo zaključiti da je mušrik prekinuo ugovor i misak koji je uzet nad njim. Nakon svega što je rečeno, u pogledu ovog ajeta, pitam se da li nakon ovog dokaza treba drugi dokaz, i nakon ovog pojašnjenja drugo pojašnjenje? Svi prethodno spomenuti mufessiri se slažu da je ovaj ajet zaseban dokaz u pogledu širka. Tako Kurtubi kaže: "Nema opravdanja za onog koji nekog slijepo slijedi (ar. mukallid) u pogledu tevhida. Taberi obara mušričko pravdanje neznanjem i slijeđenjem drugih ajetom o misaku. Također Ševkani i Begavi. Ibn Kesir kaže: "Ovaj ajet je zaseban dokaz protiv njih u pogledu širka. Ibn Kajjim kaže: "Njihovo priznanje Božijeg rububijjeta je dovoljno kao dokaz protiv njih koje je Allah na jezicima Svojih poslanika uzeo kao dokaz protiv njih, te ih poziva da priznaju Njegov uluhijjet - tj. Njegovu jednoću u pogledu obožavanja." On kaže da je to Kur'anski metod. On, također, negira njihove dokaze u kojima se pozivaju na gaflet, džehl i slijeđenje očeva sa jasnim dokazima koji se ne mogu pobiti. I kaže: "Pamet s kojom spoznaju tevhid je dokaz o neispravnosti širka, za tu spoznaju nije potreban poslanik. I to im je dovoljno da zasluže kaznu. Međutim, zbog svoje potpune i savršene milosti, On im je odgodio kaznu do dolaska dokaza poslanice.
Ovaj ajet je dokinuo i obezvrijedio različite vrste opravdanja koja ljudi navode pri činjenju ibadeta drugima pored Allaha, dželle še'nuhu.
Allah, dželle še'nuhu, je stvorio kosmos radi ibadeta Njemu Jedinom, Koji nema sudruga. To je stvar zbog koje su slati poslanici i objavljivane knjige. Zbog toga postoji drugi svijet i zbog toga je pripremljen Džennet - kao nagrada za one koji to ispoštuju, i Vatra - za one druge koji prekinu pomenuti ugovor. Prije nego završim govor o ovom ajetu želim da se osvrnem na jednu šubhu koja se pojavila kod neke braće, neka Allah oprosti meni i njima. A to je da se pomenuto svjedočenje (u ajetu o misaku), odnosi na rububijjet bez ilahijeta, što znači da je ajet dokaz u pogledu širka rububijjeta a ne i širka u uluhijjetu.
Tražeći od Allaha uputu kažem sljedeće: Većina prijašnjih i kasnijih učenjaka, na čelu sa Ibn Tejmijjom, Ibn Kajjimom i Ibn Kesirom, su stava da spomenuto svjedočenje, svjedočenje stanja (a ne riječi) a koje se ogleda u fitri u kojoj je Allah stvorio ljude, pobija ovu tvrdnju. Jer, fitra predstavlja predanost (Allahu) kao što sam to prenio od Ibn Tejmijje i kao što je to prenio Ibn Kajjim od Ibn Abdulberra u prethodnom izvoru kada smo govorili o tumačenju ajeta o misaku. Složili su se, tj. mufessiri, da je fitra ustvari predanost, što potvrđuju jasni i vjerodostojni hadisi. Od njih su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Pa ga njegovi roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom.", a nije rekao ili ga učine muslimanom. Zatim rivajet koji navodi Muslim u svom Sahihu , a koji je presuđujući za milet u pogledu dokazivanja po ovoj stvari, kao i drugi hadisi. Zatim tumačenje Ebu Hurejre u pogledu ajeta: "Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, Allahovoj fitri prema kojoj je On ljude načinio.", gdje kaže da je to predanost. Zbog poznatosti ovog pitanja kao i mnoštva dokaza ne želim da se zadržavam na ovoj mes'eli jer nema potrebe da se ona dokazuje.
Drugo. Veliki broj prijašnjih i kasnijih učenjaka kažu da je pomenuto svjedočenje hakika-tj. da se uistinu desilo.