Imam Šenkiti u Edvaul-bejanu kod riječi Uzvišenog: "Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu.", kaže: "Mnogo je primjera gdje se u Kur'anu protiv nevjernika navodi kao dokaz njihovo priznanje Allahova rububijjeta-tj. gospodarstva, što upućuje na obavezu priznanja Njegove jednoće u pogledu činjenja ibadeta. Zbog toga im se obraća upitno odričnim oblikom u pogledu tevhida rububijjeta, pa kada potvrde Njegov rububijjet onda im Allah ukazuje da njihovo priznanje rububijjeta iziskuje da On jedino zaslužuje da mu se čini ibadet. Otuda ih kori nijekajući njihov širk jer priznaju da je On jedino njihov Gospodar koji stvara opskrbljuje itd. Jer, onaj ko prizna da je On jedino Gospodar na njemu je obaveza priznati da On jedino i zaslužuje da se obožava, U tom kontekstu su sljedeći ajeti:
"Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid...", da bi na kraju ajeta rekli. ""Allah"! - reći će oni -, a ti reci: "Pa zašto Ga se onda ne bojite?" Pa pošto priznaju Njegov rububijjet onda ih On kori zbog toga što Mu širk čine pa kaže: "Pa zašto Ga se onda ne bojite?" Zatim riječi Uzvišenog: "Upitaj: "Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?" "Allahova!' - odgovoriće, a ti reci; "Pa zašto onda ne dođete sebi?" Pa nakon što priznaju ukori ih negirajući njihov širk riječima: "Pa zašto onda ne dođete sebi?"
Zatim dalje kaže:
"Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Arša veličanstvenog?" "Allah!" - odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto se onda ne bojite?" Nakon što priznaju On ih ukori niječući njihov širk riječima: "Pa zašto se onda ne bojite?"
U ovom kontekstu je i sljedeći ajet:
"Upitaj: "U čijoj je rucu vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?" "Od Allaha!" - odgovoriće, pa kada su priznali ukorio ih je riječima: "Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?"
Zatim Njegove riječi: "Reci ko je Gospodar nebesa i Zemlje: "Reci Allah!" Nakon što su priznali On ih je ukorio niječući njihov širk riječima: "Pa zašto ste onda umjesto Njega kao zaštitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu štetu otkloniti?"
Zatim sljedeći ajet: "A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio - sigurno bi rekli: "Allah" Nakon Što su priznali ukorio ih je riječima: "Pa kuda se onda odmećete".
Zatim sljedeći ajet: "A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?" - sigurno će reći: "Allah!" Nakon što priznaju On ih ukori niječući njihov širk riječima: "A ti reci; "Hvala Allahu!" ali većina njih ne shvaća."
Zatim Njegove riječi: "A da ih upitaš: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju?" - sigurno bi rekli: "Allah!" Nakon što priznaju On ih ukori niječući njihov širk riječima : "A ti reci: "Hvaljen neka je Allah!' - samo što većina njih ne zna."
I Njegove riječi: "Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju, onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo."
Nema sumnje da je odgovor pored kojeg nikako ne postoji drugi odgovor, da je Allah jedino u mogućnosti da stvori nebesa i Zemlju i ono što je spomenuto sa njima i da je On bolji od predmeta koji nisu ništa u mogućnosti stvoriti. Pošto to moraju priznati, On ih ukori niječući njihov širk riječima:
"Zar pored Allaha postoji drugi bog? ne postoji, nego većina njih u neznanju Živi."...
I mnogo je drugih ajeta koji govore o ovoj temi. Zbog toga smo spominjali i na drugim mjestima da sva mjesta koja se vežu za tevhid rububijje dolaze u upitno potvrdnom obliku. Njima se želi postići njihovo priznanje da bi poslije uslijedio prijekor i negacija na to priznanje, jer onaj ko prizna rububijjet to priznanje ga obavezuje na nužno priznanje uluhijjeta.
Primjer toga su Njegove riječi: "Zar u pogledu Allaha ima sumnje?"
Kao i Njegove riječi: "Zar mimo Allaha da želim drugog gospodara?" Završen citat.
Imam Taberi u pogledu riječi Uzvišenog:
"Reci: "Kažite vi meni ili pokažite mi šta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, molite? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite." (El-Ahkaf, 4),
Kaže: "Allah, dželle še'nuhu, kaže reci o Muhammede mušricima od tvog naroda: 'Kažite Mi šta su vaša božanstva i kipovi koje obožavate stvorili od Zemlje, pa da vam to posluži kao dokaz i povod za njihovo obožavanje; moj Gospodar je stvorio čitavu Zemlju i to je moj dokaz što Mu činim ibadet i što priznajem Njegov uluhijjet. On je Zemlju stvorio iz ničega.
Zatim Njegove riječi: "I da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allah, molite?" To jest, o ljudi da li vaša božanstva, koja obožavate, imaju udjela sa Allahom u (stvaranju) sedam nebesa, tako da vam to može biti dokaz i razlog za njihovo obožavanje. Ono što je dokaz mog obožavanja samo Allaha Jedinog je to što je On jedini bez sudruga stvorio nebesa.
Zatim kaže: "Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove." To jest, donesite mi knjigu, ako je posjedujete, koja je objavljena prije ovog Kur'ana koji je objavljen meni, od božanstava i kipova koje obožavate a da u njoj stoji da su ta božanstva stvorila neki dio Zemlje ili da su Allahovi saučesnici u stvaranju nebesa, kako bi vam to poslužilo kao dokaz u njihovom obožavanju. Ako su oni saučesnici u stvaranju nebesa i zemlje onda je opravdano njihovo saucesništvo u ibadetu i onda je na vama obaveza da im zahvaljujete i imaju pravo kod vas da im služite i hizmetite. Jasno je da oni nemaju udjela u svemu tome i da ne zaslužuju da im se čini ibadet." Završen citat.
Ibn Kesir u pogledu riječi Uzvišenog:
"0 ljudi obožavajte svoga Gospodara koji vas je stvorio, do riječi, zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!" (El-Bekara, 22),
Kaže: "Znači da je On njihov Stvoritelj, Opskrbitelj i Vladar njihovih kuća i njihovih stanovnika, zbog toga zaslužuje da On jedini bude obožavan i da mu se niko ne smatra ravnim." Završen citat.
Begavi u pogledu riječi Uzvišenog: "Obožavajte", kaže: "To jest obožavajte samo Njega.
Ibn Abbas kaže da sve što se navodi u Kur'anu od riječi ibadet-tj. obožavanje znači tevhid. "Zato ne činite druge svjesno Allahu ravnim.", tj nemojte ih obožavati kao što se Allah obožava. On je jedini stvoritelj ovih stvari." Završen citat.
Ibn Tejmijje kaže: "Ovaj tevhid (tevhid uluhijjeta) predstavlja razliku između mušrika i muvehida-jednobožaca, na osnovu njega se dobiva nagrada ili kazna kako na ovom tako i na onom svijetu. Onaj ko ne dođe s njim biće mušrik koji će vječno ostati u vatri. Allah neće oprostiti da mu se čini širk a oprostit će što je mimo toga kome hoće. A što se tiče tevhida rububijjeta, njega su priznali mušrici a pored Allaha su obožavali druge i voljeli ih kao što se Allah voli, otuda je taj tevhid (rububijje) dokaz protiv njih. Ako je Allah Gospodar svega, Njegov Vladar, Stvoritelj i Opskrbitelj zašto onda obožavaju druge pored Njega a koji ne mogu ni stvoriti ni opskrbiti niti mogu dati niti uskratiti. Naprotiv, i oni su robovi i stvorenja, ne mogu pomoći, naštetiti, ne raspolažu životom niti sa smrću niti mogu koga proživiti." ( Medžmu'fetava, 14/38.) Završen citat.
Ibn Kajjim kaže: "Ilahijjet u kojeg su pozivali poslanici svoje narode - u jednoću svog Gospodara (tevhid) - se ogleda u činjenju ibadeta samo Njemu. Ova vrsta za sobom povlači tevhid rububijje, koji su priznavali mušrici, a što je Allah naveo kao dokaz protiv njih. Priznanje tevhida rububijjeta za sobom povlači priznanje tevhida ilahijje." (Igasetul-Jehfan, 2/1354. Dar ma'rife, Bejrut) Završen citat.
Muhammed b. Abdulvehab kaže: "Allah, dželle še'nuhu, je njihovo priznanje tevhida rububijje naveo kao dokaz neispravnosti njihova pravca (u vjerovanju). Jer, ako On jedini svime upravlja a drugi mimo Njega ne posjeduju ni koliko iznosi trun, kako onda da, i pored pomenutog priznanja, (istovremeno) Njega obožavaju i da obožavaju druge uz Njega?" (Kitab resail šahsijje min tarih Nedžd, str 432) Završen citat.
Ovo su navodi uleme iz kojih se vidi da tevhid rububijje za sobom povlači tevhid uluhijje te da je njega Kur'an naveo kao dokaz protiv mušrika. Kao što je vjerovanje da gospodarstvo pripada nekom drugom pored Njega neispravno isto se može reći i za uluhijjet. Opće je poznato da priznanje rububijjeta sadrži priznanje da smo mi robovi.
Riječ rabb-gospodar je izvedena iz ar. riječi terbijje što znači odgoj. Odgoj podrazumjeva zakon tj. naredbe i zabrane, halal i haram. Taj zakon za sobom povlači dostavljanje tj. vjerovanje u poslanike. Rububijjet za sobom, također, povlači pokornost i izražavanje jednoće ovom Gospodaru kroz ibadet i obraćanje samo Njemu Jedinom. Sve ovo je sadržano u riječima Uzvišenog: "Zar ja nisam vaš Gospodar?"
Ovdje ima jedna opaska na koju je ukazao šejh Muhammed Abdulvehhab pa kaže: "Znaj da uluhijjet i rububijjet dolaze nekada spojeno a nekada razdvojeno,(1) kao što stoji u riječima Uzvišenog: "Reci utječem se Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi, Bogu ljudi". Ovo je poput izreke "Gospodar svjetova i Bog poslanika (ar. Rabbul alemine ve Ilahul murselin). Ako ovo znamo, onda možemo reći da pitanje koje će čovjeku postaviti dva meleka u kaburu: "Ko je tvoj Gospodar?" znači u stvari: "Ko je tvoj Bog kojeg si obožavao?" Jer, rububijjet koji su već priznali mušrici nema potrebe da zbog njega budu ispitivani i iskušavani.
Zatim Njegove riječi:
"Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!" (El-Hadždž, 40)
Kao i Njegove riječi:
"Reci: "Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha?" (El-En'am, 164)
Zatim u suri Fussilet kaže:
"Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri tome." (Fussilet, 30)
Rububijjet koji se spominje na ovim mjestima ustvari znači uluhijjet a nije njegova druga polovica, kao što je to slučaj na drugim mjestima (u Kur'anu). Zato ovo s pažnjom prostudiraj."( Tarihul-Nedžd, str 259) Završen citat.
Ovo su riječi znanog alima koji poznaje ciljeve i postulate Kur'ana. U tom kontekstu se tumače i riječi Uzvišenog: "Zar ja nisam vaš Gospodar?" Tj. 'Zar ja nisam vaš Bog kojeg treba obožavati?' Na ovo jasno i precizno upućuje i hadis koji se prenosi u dva Sahiha u pogledu čovjeka od stanovnika vatre kojem će se reći: "Kada bi imao dolinu zlata da li bi se otkupio njome?" "Da", odgovorite on. Pa će mu Gospodar reći: "Ja sam od tebe tražio ono što je manje od toga, još dok si bio u Ademovoj kičmi, da Mi širk ne činiš, pa si odbio i širk učinio."
Hafiz kaže da je Ijad rekao da to upućuje na riječi Uzvišenog: "Kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo." Ovo je misak koji je uzet protiv njih u Ademovoj kičmi. Ko ga ispoštuje, nakon što se pojavi na dunjaluku, on je mu'min (2), a ko ga ne ispoštuje on je kafir. Značenje hadisa bi bilo: "To sam tražio od tebe kada sam od tebe uzimao misak-ugovor, pa kada sam te izveo na dunjaluk ti si to odbio a činio si Mi širk."( Fethul-bari, kitab «Rikak», 11/411) Završen citat.
Tekst hadisa jasno upućuje da se ugovor koji je uzet od Ademova potomstva odnosi na tevhid i na ostavljanje širka u uluhijjetu i rububijjetu zbog uopćenosti riječi Uzvišenog u hadisu: "Da Mi ne činiš širk."
Sve prethodno što smo naveli je dovoljno za pobijanje pomenute šubhe. A ko dobro izuči Kur'an odmah će na prvi pogled uočiti njenu neispravnost i neosnovanost.
(1) Šejh Muhammed Ibn Abdulvehhab ovim želi da kaže da je primjer uluhijjeta i rububijjeta
poput primjera imana i islama, tj. ukoliko se spomenu zajedno u istom kontekstu onda riječ
Rabb znači Gospodar a riječ Ilah - Onaj koji se obožava. (Op.rec.)
(2) Poznato je da onaj ko prizna samo tevhid Er-rububijje time ne postaje mu'min. S toga, iz riječi Hafiza: "Ko ga (tj. misak) ispoštuje nakon što se pojavi na dunjaluku on je mu'min" se shvata da je misak uzet u tevhidu Er-rububijje koji nužno iziskuje tevhid el-uluhijje.
